Cradle to Cradle

REMAKING THE WAY WE MAKE THINGS

Ideja djelovanja, življenja i proizvodnje ''od kolijevke do kolijevke'', namjesto ''od kolijevke do groba'' kao glavnoga načela današnje civilizacije, misao je vodilja arhitekta Williama McDounagha i kemičara Michaela Braungarta, dvojice znanstvenika koji su svoja iskustva i znanje ponukani brigom za budućnost čovjeka i prirode pretočili u jedinstveno djelo koje svakako možemo držati manifestom predstojeće industrijske, ekološke i humane revolucije.

Cradle2Cradle djelo kreirano po uzoru na prirodu i harmoniju ekosustava – sve ono što danas radimo i stvaramo trebalo bi imati svoj prirodan tok, mogućnost novih pretvorbi te istovremeno osiguravati doprinos, boljitak te blagostanje svakoj zajednici. Unatoč tome što ovakav način razmišljanja može djelovati utopijski, na svu sreću – u potpunosti je ostvariv.

 

Cradle to Cradle

 

Oblik recikliranja kakvog danas poznajemo daleko je od onoga što bi trebao biti – smanjivanje kvalitete proizvoda, dodatno zagađenje okoliša te potrošnja energije koja je uložena u procesu ''recikliranja'' naposljetku donose više štete nego dobrobiti – novonastali proizvod stvara se kao mješavina umjetno produciranih, opasnih i štetnih svojstava. Upravo se zbog toga začaranome krugu neodgovorno i neefikasnoga upravljanja proizvodima te gospodarenja otpadom ne može nazreti kraj. Prema autorima, reciklirani materijali nipošto nisu benigni, osobito u slučajevima kada niti nisu namijenjeni recikliranju. Cradle2Cradle filozofija je koja ukazuje na potpuno suprotno razmišljanje – pri tvorbi proizvoda mora se imati na umu ono što će se dogoditi kada njegova upotreba dođe svojem kraju kako bi u potpunosti bio razgradiv, odnosno u mogućnosti za recikliranje te nimalo štetan za čovjeka, kao niti za prirodu. 

Industrijska je revolucija uzela svoj danak i prema autorima – njezino je vrijeme konačno završeno. Zagađenje i neefikasnost dio su prošlosti, održivost i funkcionalan dizajn ono je na čemu će se u budućnosti temeljiti svako djelovanje. McDounagh i Braungart drže kako unatoč tome što smo okruženi ''morem proizvoda'' oni svakako ne moraju nužno biti štetni, iako danas, uz njih dobivamo i ''ono što nismo naručili'', a riječ je o upravo u supstancama i kemikalijama koje istovremeno štete ljudskom zdravlju te ekosustavu. Kako bi djelovali u skladu s filozofijom za koju se zalažu, upravo je i ova knjiga izrađena od nepropusnog vodootpornog materijala, biorazgradiva je te ju je moguće reciklirati.

 

Vrijednost ove knjige krije se u činjenici što se njome propitkuju postulati na kojima počiva današnja civilizacija te se istovremeno dekonsturiraju kroz prikaz mnogobrojnih alternativa. Prema riječima samih autora, jedino što je ispravno jest graditi svijet koji će opstajati u skladu s ekosustavom te ujedno i sam biti izgrađen po uzoru na njega. Naslijeđe industrijske revolucije poučilo je znanstvenike, no ne i samo njih, što ne činiti ukoliko želimo sačuvati iscrpljene resurse planeta, ali i svoju vlastitu sigurnost. U povijesnom trenutku kada smo se približili granicama potpunog narušavanja prirodnih ciklusa, prijeko je potrebno zapitati se u kojim se oblicima zapravo manifestiraju bogatstvo i napredak te koliko je ono što civilizacija nastoji ostvariti u skladu s preostalim resursima.

 

U ovome se djelu ističe stav kako nas tek očekuje revolucija, no nipošto ne onakva kakve smo do sada imali prilike iskusiti. Kreativnost, prosperitet, poštenje, spoj inteligentne i sigurne industrije te ekologije potrebni su za globalnu promjenu perspektive – upravo će ona osigurati korištenje novih materijala koji su istovremeno lijepi, jeftini, no prije svega učinkoviti. 

Jedna od najvažnijih i najupečatljivijih usporedbi u djelu jest ona koja govori o životu trešnjinoga drveta kao suprotnosti prosječnoj stambenoj zgradi. Naime, trešnjino je drvo (iako, naravno, ne samo ono) dio prirode od koje istovremeno živi te kojoj svakodnevno doprinosi. Pojednostavljeno rečeno, ono se hrani svjetlošću, životinjama pruža utočište, a latice i lišće koje s njega otpadnu ponovno postaju njegova prirodna hrana. Autori smatraju da bi i suvremene zgrade trebale biti upravo takve. Odnosno, suvremene bi zgrade morale moći proizvoditi više energije nego što je danas troše - što je naposljetku u potpunosti moguće ostvariti. ''Zeleni'' krovovi kao tek samo jedan dio građevine koji bi doprinio i zajednici i ekosustavu, najčešći je primjer kako se potrošnja energije može regulirati.

 

„What we thought was boundless has limits, and we're begining to hit them“ – R. Shapiro

 

Autori nude bezbroj takvih i sličnih primjera koje je danas, zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i poukama prošlosti, moguće provesti. Naime, tvrde kako je znanost danas isključivo usmjerena na ''puko'' istraživanje, nikako ne na implementiranje strategija promjene; znanstvenici su plaćeni za proučavanje problema, no ne i njihovih rješenja – pronaći rješenje unutar problema obično, dakako, znači ukidanje sredstava za projekt. McDounagh i Braungart ovim se djelom hrabro opiru takvome načinu razmišljanja. Upravo zato, najveća je prednost ovoga djela što, osim predstavljena razmišljanja temelji na znanjima struke, konkretnim dokazima i provedenim istraživanja, naglasak stavlja na međusobnu povezanost prirode i čovjeka – oba autora nude mnogobrojne, itekako provedive alternative trenutnom sustavu. Srećom, ne zaustavljaju se na idejama te pretpostavkama o tome ''kako bi trebalo biti''; svako je rješenje elaborirano na jednostavan i komunikativan način, bez suvišnoga uronjavanja u stručnu terminologiju – njihov je cilj upravo ta znanja približiti svim čitateljima kako bi, počevši od sebe, započeli mijenjati svijest i navike svoje zajednice.

Putem ove se knjige upravo daju savjeti kako ta znanja implementirati u svakodnevni život te svakodnevni (produkt) dizajn. Odnosno, kroz pojašnjavanje šireg društvenog konteksta i posljedica koje su nastale isključivo zbog neznanja, cilj je slikovito približiti različite i korisne informacije kako bi se problematika shvatila što jasnije. Istina jest kako svaki (prirodni) proces ima svoje nuspojave, no oni mogu biti održivi i namjerni, umjesto slučajni i pogubni. Upravo je to misao za koju autori priželjkuju da ostane uz čitatelja nakon sklapanja ove knjige. 

Naručite knjigu ovdje.