Dizajn održivog - transponiranje održivih poslovnih koncepata i ideja u komunikacijsko-vizualnu sferu

U vremenima kada pitanje održivog poslovanja nije kontinuirano zastupljeno u javnom prostoru, valja razmisliti na koji način približiti koncepte održivog i odgovornog poslovanja krajnjem korisniku ili kupcu.

Većina je tvrtki, neovisno o njihovoj veličini i području poslovanja, svjesna je važnosti ulaganja vremena i financijskih sredstava u održivije poslovanje, međutim, pitanje predstavljanja i komunikacije svoje poslovne filozofije uvijek nailazi na dvojbe. Dok se jedni pitaju ima li smisla svoju održivu misiju stavljati u prvi plan, ponekad i ispred samih proizvoda i usluga, drugi bez zadrške komuniciraju svaku aktivnost koju provode po pitanju održivog razvoja proizvoda.

U sljedećim retcima osvrnut ću se ukratko na dizajn održivoga, prvenstveno na komunikacijske aspekte na koje se reflektira taj dizajn. Sama kovanica “dizajn održivog”, koju ovdje koristim, dolazi od engleske sintagme “sustainable design”. Pretraživajući hrvatske izvore nailazi se na pojam “održivi dizajn”, pa tako Hrvatsko dizajnersko društvo o toj temi ističe: "održivi dizajn (recikirani, netoksični materijali, te recikirajući proizvodi, mali utrošak energije pri proizvodnji, kvaliteta i dugotrajnost proizvoda…) funkcionira na dijametralno suprotnim principima od industrijske proizvodnje kakvu poznajemo od njenog začetka prije nekoliko stotina godina i tek predstoji vidjeti kako će se proizvodnja prilagoditi novim uvjetima.”

Međutim, ono na što želim skrenuti pažnju u ovom tekstu jest druga stvar - a to je prvenstveno način na koji možemo oblikovati (vizualnu) komunikaciju roba i usluga koji su u cijelosti ili djelomično - održivi. Primjerice, lanac Tesco planira do kraja ove godine sa svojih polica do maksimalne moguće razine ukloniti sve proizvode čija pakiranja nisu ili su teško „reciklabilna“.

Drugi primjer iz prakse su, primjerice Izvješća o održivosti koja kompanije izrađuju na godišnjoj razini. Ta izvješća ne moraju nužno značiti da kompanije posluju isključivo na principima apsolutne održivosti (kod nekih je to i nemoguće, zbog posla kojim se bave), međutim - takva izvješća predstavljaju javnostima njihove napore uložene u održivije poslovanje. U tom slučaju, na oblikovateljima takvih izvješća, poglavito dizajnerima i grafičkim urednicima je poslati što jasne komunikacijske poruke.

U nastavku je navedeno pet ključnih aspekata dizajna održivog, bez kojih profesionalni dizajn te vrste nije moguć.

Cjeloviti pristup važan je prilikom kreiranja osnovnih koncepata i idejnih rješenja dizajna održivoga. Naime, kao što dizajn nije samo tehnologija, tako ni održivost nisu samo kvantitativni pokazatelji. Važno je prilikom definiranja koncepta s klijentom razgovarati o svim aspektima rada, zaposlenicima i suradnicima, kako bi se stekao sveobuhvatan dojam o poslovanju klijenta.

Razumijevanje koncepata i praksi izrazito je bitno, osobito iz razloga što je “održivost” riječ koju danas susrećemo u različitim prilikama, a često se koristi na pogrešan način i u krivom kontekstu. Održivo poslovati ne znači samo reciklirati papir i gasiti svjetlo pri izlasku iz ureda, već je to čitav niz radnji, a koji uključuje - kako administrativno-pravni, tako i poslovni segment poslovanja. Poznavanje i stalna edukacija u području održivog poslovanja trebala bi biti obveza za sve poslovne lidere, ali i profesionalce koji djeluju u području dizajna održivog.  

Interaktivnost je jedna od važnijih stavki dizajna održivog kada je riječ o iskustvu korisnika - bilo onih koji će upotrebljavati proizvode, koristiti usluge ili, primjerice, čitati izvješće o održivosti. Valja korisnike i klijente potaknuti na (inter)akciju, a sve u svrhu jačanja poslovnih odnosa, korisničkog iskustva ili vjernosti. Don Normann u „Dizajnu svakodnevnih stvari“ ističe kako je iskustvo ključno i određuje na koji način pamte pojedine interakcije.

Usto, prilikom dizajna održivog, kao i kod svakog drugog uspješnog pristupa dizajnu, važno je balansirati kreativne aspekte, poglavito ilustracije i fotografije, koje su svojevrsna kreativna srž dizajna održivog. Prilikom odabira boja, tipografije i kreiranja vizualnog dojma, valja imati na umu sam identitet tvrtke, ili izgleda samog proizvoda, ukoliko se radi redizajn.

Na kraju, važni su i tehnički aspekti dizajna održivog. Tu dolazimo do odabira sirovina – poglavito vezanih uz sama pakiranja, ali i sam način distribucije. Primjerice, kontradiktorno je tiskati upute za održivije ponašanje u uredskim prostorima na plastificiranom papiru. No, pitanje tehnologije kod dizajna održivog posebna je i opsežna tema, koja iziskuje i razlaganje aktualnih trendova i praksi u području istraživanja i razvoja, stoga ćemo se ovdje zaustaviti.

Na kraju, valja istaknuti svima poznatu činjenicu – da dizajn počinje od proizvoda i priče. Ukoliko ne postoji istinska održiva filozofija koju tvrtka ili proizvod slijede, ne postoji dizajn koji će to promijeniti. Međutim, dizajn tu filozofiju, ukoliko je ona svakodnevica u pojedinom poslovnom okruženju, može učiniti razumljivijom i efektivnijom. Održivost na prvom, dizajn na drugom mjestu.

_

Autor: Mario Gigović 

Mario Gigović je producent i konzultant u području kreativnog upravljanja. Intenzivno radi u području razvoja poslovnih i komunikacijskih strategija, odnosa s javnošću i marketinga. Član Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Linkedin.com/in/mariogigovic